Blog

Vukovo meso – gljiva do koje se neki put treba i popeti

Na poslednjoj radionici bili smo u lovu na gljive u Bojčinskoj šumi. Susreli smo se sa destinom predstavnica ovog misterioznog carstva. Ipak, trofej je odnela najbizarnija gljiva koju smo sreli, Fustulina Hepatica, koja se svojim uznemirujućim izgledom i osobinama izdvaja od srodnica. Do ove gljive se u nekim slučajevima, ne dolazi lako. Da bi je “ubrali” morali smo da se penjemo na stabla ili da je skidamo drvenim štapovima, zato što se čvrsto veže za stablo na kom parazitira. Inače, u većini slučajeva se nalazi u podnožju panjeva/stabla. Naravno sve to je bilo vredno truda jer je ova pečurka zbog svoje masivnosti a i učestalosti činila većinu tadašnjeg ulova.

Goveđi jezik, vukovo meso kao i jetrenka su sinonimi koju su se na Balkanu odomaćili za ovu neobičnu jestivu gljivu, koja je naziv hepatica dobila od latinske reči za jetru. Van naših krajeva poznata ja kao gljiva biftek, kestenovo meso ili bukov i hrastov jezik. Krivci za njene bogate i živopisne nazive su neverovatne karakteristike kojima se Fustulina Hepatica definitivno izdvaja od drugih pripadnica njene porodice, što je čini teško zamenljivom sa bilo kojom drugom gljivom. Izgledom podseća na komad crvenog mesa prilepljen najčešće u podnožju panja ili debla lišćara, najčešće parazitira na hrastu ili kestenu. Gornja površina je tamnocrvena. Donja površina pora je u početku kremasto bela, ali vremenom postaje žuta i na kraju smeđa. Raste samostalno ili u malim grupama tokom leta i jeseni, široko je rasprostranjena u Severnoj Americi, česta je i u Australiji, Severnoj Africi, Južnoj Africi i ostatku Evrope.

Struktura pora kod Goveđeg jezika je drugačija nego kod većine gljiva, Fustulina Hepatica gradi mnoštvo sitnijih cilindara koji imaju po jednu centralnu poru, ova struktura podseća na gomilu cvrsto spakovanih slamki. Njene cevčice su posebno prepoznatljive, ukoliko savijete pečurku njene pore se gužvaju i tada možete videti cevčice koje grade površinu pore.

Goveđi jezik ima mekano meso prugastog izgleda, poznata je i po lažnom krvarenju, ukoliko je gljiva sveža iz njenog mesa curi sok koji podseća na krv. Kada se drži u rukama odaje utisak kao da držite komad zivog mesa, teško je i mokro, nakon čega na šakama ostavlja crvenkasti trag od sokova. Određeni izvori navode da se ova gljiva koristila kao zamena za meso, zbog toga je okarakterisana kao „meso za siromašne“. Vizuelno ima sve osobine mesa, čak i prerađena ili narezana na tanke trake izgleda poput goveđih odrezaka. Ali njen ukus ne svedoči tome, nema nikakve sličnosti sa mesom, začudo jedva i da podseća na ukus pečurke. Ljudi obično navode da ukus varira između arome pečurke i citrusa, kiselkasto-gorkog ukusa, ako se jede potpuno sirova. Ukoliko vam se ne dopada prirodna aroma goveđeg jezika predlaže se kuvanje pre upotrebe da bi se odstranila kiselina.

Iskusni gljivari kao osobinu koja je njih fascinirala je gotovo potpuni izostanak bilo koje bele larve. Određene pečurke imaju prirodnu otpornost na larve, dok goveđi jezik zhvaljujući svom odbrambenom mehanizmu, prirodnoj kiselosti, ima gotovo potpunu otpornost na životinje koje ga jedu.

Osim za domaću upotrebu u kuhinji, goveđi jezik se koristi u medicini i farmaciji zbog svojih antibakterijskih, antioksidantskih i antiparazitnih dejestava. Ova gljiva je sadrži pet puta više vitamina C od naših dnevnih potreba u ishrani, što nije tipično za gljive. U istraživanjima primećena je sposobnost da uklanja slobodne radikale, kao i da su određeni polisaharidi ihnibirali rast tumora.

Takođe ova gljiva je cenjena u industriji nameštaja, kod hrasta koji je inficiran ovom gljvom uzrokuje smeđu trulež što dovodi do bogatije boje koja je poznatija kao smeđa hrastovina. Najlepši rezultat se dobija ukoliko je drvo samo delimično zaraženo,tako da na deblu hrasta nastaju ­„tigrove šare“. Goveđi jezik je kod proizvođača nameštaja poželjan i na bukvi, jer daje braon boju u sredini debla, njeno zaraženo stablo je vrlo traženo i naziva se „kafenom bukvom“.

Tipično parazitira na hrastvom i kestenovom stablu, i ako se pretvara u ozbiljnu šumsku štetočinu stručnjaci trvde da bi učestalost ove gljivične vrste mogla da se promeni na određenim staništima. Klimatske promene ne smatraju se za direktnu pretnju po gljive, međutim gljive koje parazitiraju na biljnim domaćnima njihov opstanak će zavisiti od rekacije biljnih vrsta na promene temperature.

Podeli ovu priču

Nedavne blog priče