Blog

Mythbusters – Salamander

Da predpostavimo da ga neko prvi put vidi u životu, pomislio bi da je u pitanju izmaštan potomak majke žabe i oca guštera.

Na pogled vreo, na dodir leden. Tajanstven, neobičan, zastašujući, opčinjavajući. Sasvim dovoljno da se o njemu ispredaju priče još od antičkog doba gde ga u spisima pominje čak i Aristotel. U prošlosti, a skoro obavezni sastojak svakog otrova čuvenih trovača.

Ovu, ne baš lepu reputaciju, ovaj vodozemac duguje svom pretećem izgledu, otrovnim žlezdama, skrivenom načinu života koji je u direktnoj vezi sa iznenadnim pojavljivanjem u vatri.

Na fotografiji je najpoznatiji predstavnik daždevnjaka, šareni daždevnjak – Salamandra salamandra. Pomenute fantastične i okultne osobone napisane na samoj fotografiji nisu sve baš sasvim plod bujne mašte, mada naravno nisu ni blizu stanju na terenu.

Njegova boja, crna sa žutim mrljama, toliko odudara od sve ostalog u prirodi, da jednako privlači i plaši. Boje su tu sa razlogom, kao upozorenje predatorima. Naime, u koži se nalaze krupne žlezde koje se u mnogome poklapaju sa žutim mrljama koje luče neurotoksine, otrov. Kod većih predatora može da iritira sluzokožu, a kod malih da izazove čak i smrt u obliku respiratorne paralize. Za ljude je besopasan, ali treba biti obazriv. Čovek može osetiti jako pečenje i svrab ako dospe na služnice. Što se tiče pasa, mnogi nisu preživeli crno-žuti obrok.  Mišići koji okružuju otrovne žlezde mogu da se kontraktuju i da sekret izbace i do tridesetak centimetara, a po nekim podacima čak i preko jednog metra.

Stanište mu je obično na vlažnim mestima, neretko pored potoka u listopadnoj šumi. Aktivan je predveče/noću a danju se sreće za vlažnog vremena. Na tu temu, samo ime potiče od staroslovenske reči za kišu – dažd. Ta sklonost ka vlažnim i tamnim mestima dovodi ga na bizaran način u vezi sa vatrom. Prilikom loženja vatre, iz iste bi, kao nekakav vatreni duh, neki put šmugnuo daždevnjak, a koji se u stvari krio tu u drvima. Nije ni čudo što latinski naziv Salamandra vuče koren iz arapskog jezika. Prevedeno, živi u vatri.

E sad. Ova „mistična“ životinja ima stvarno jedan trik, kada je u pitanju vatra. U takvim trenucima ume da svoje telo obloži otrovom, beličastom tečnošću, i tako koliko-toliko zaštiti sebe.

Ovo prelepo biće nipošto nemojte gaziti, ne zbog opasnosti da ogluvite od njegovog vriska, jer se ono i ne oglašava, već što bi to bio njegov kraj.

Za kraj jedna lokalna priča. U Beogradu, susret sa daždevnjakom nije tako čest. Mesto gde ga sa sigurnošću možete naći je Banjički potok. Ono što je čudno, u pitanju su uvek odasle jedinke.

Podeli ovu priču

Nedavne blog priče